Jedna od aktivnosti Kulturnog centra Novi Pazar realizovanih povodom obilježavanja Dana ZAVNOS-a, bila je izložba ručnih radova Munevere Crnišanin iz Sarajeva.
Obrativši se prisutnima na otvaranju izložbe, urednica programa u Kulturnom centru Hasna Ziljkić je kazala da novembar mjesec u Kulturnom centru teče u znaku tradicije i ručnih radova. „Ugostili smo, 12. 11., Akademiju »Berise« iz Sarajeva, oni su nam se predstavili svojim izložbenim radovima koji nastaju kombiniranjem nekoliko tehnika. Sutra imamo okrugli sto o ćilimarstvu u Novom Pazaru i Tutinu, kao i izložbu šara (dizajna) ćilima. Večeras imamo izložbu zlatoveza.“
O autorki izložbe govorila je Alma Brničanin, po struci orijentalista. Ona je ujedno i autoričina ćerka, te je na najbolji način posvjedočila o njenom radu.
* * *
Munevera Crnišanin je rođena u Novom Pazaru 1958, od oca Abaza i majke Zemke. Šesto je po redu dijete u porodici od osmoro djece, iz koje cijelog svog života dobija ljubav i podršku. Pored knjige, škole, hora, folklora, sporta i svih drugih aktivnosti koje su se preplitale u njenom životu, posebno je voljela rukotvorine, kojima su je podučile rahmetli majka i nana Zineta. Njeni prvi vezovi bili su pokrstica, zatim puni vez, a kasnije se razvila i ljubav prema zlatovezu, koji pokazuje bogatstvo naroda na ovim prostorima i biva jedan tanani pečat identiteta.
Selidbom u Tursku 1992. godine, te posjetom izložbi zlatoveza i pronalaskom mnogih bazara sa šarolikom ponudom materijala za vez, još više joj se produbljuje ljubav prema ovoj grani umjetnosti. Godine 2001. doseljava se u Sarajevo. U periodu 2013‒2015. godine pohađa kurs zlatoveza „Sim sirma“ kod profesorice Sebahat Endam, prema kojoj i danas osjeća veliko poštovanje i zahvalnost na svemu čemu je naučila. Svoju zahvalu duguje i Turskom kulturnom centru Yunus Emre na organizaciji raznolikih kurseva ručnih radova gdje su se educirale mnoge žene u Bosni i Hercegovini.
Munevera je majka dvoje djece, Enesa i Alme. Dio je tima uspješne agencije za nekretnine Sigenx u Sarajevu.
* * *
Tehnika ukrašavanja „Zlatovez“ (Sim sirma) potiče sa Istoka i koristi se preko hiljadu godina. I danas se u muzejima čuvaju odjevni predmeti u zlatovezu iz vladavina Bizantije, Seldžukida, Osmanlija. Od srednjeg vijeka pa sve do danas zlatovez obogaćuje i kuće naroda Balkana. Mnogi zanati, razni vezovi te ostale rukotvorine gajile su se u svakoj bošnjačkoj porodici.
Prvi primjeri zlatoveza u Sandžaku potiču iz XVIII stoljeća. Svaka gradsko-begovska kuća bila je ispunjena komadima zlatoveza koji je u to vrijeme bio i simbol prestiža. Zlatovezom su se izrađivale djevojačke haljine, kaftani, momačka poprsja, stoljnaci, zavjese, peškiri.
Zlatovez je tehnika veza gdje se zlatnim ukrasnim koncem (sirmom) na raznim materijalima poput svile, pliša, kože na razne načine mogu vesti motivi. Postoje dvije vrste zlatnog konca, od žutih ili srebrno bijelih niti. Najčešće se koristi konac od žutog zlata koji se navezuje preko kartona naljepljenog na materijal kako bi finalni proizvod izgledao raskošnije.
Komadi zlatoveza preko 300 godina uljepšavaju alaturka sobe bošnjačkih kuća.
* * *
Munevera Crnišanin je uručila poklon, grb sandžačkih Bošnjaka, ručno izvezen, direktoru Kulturnog centra Novi Pazar Dženanu Palamaru.