Loading ...

Sinoć je, pred brojnim auditorijumom, u Kulturnom centru Novi Pazar održana promocija zbirke poezije Asmira Kujovića „Nestorov pehar“. O knjizi su govorili: prof. dr. Sead Šemsović i doc. dr. Nehrudin Rebihić – profesori Filozofskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu, te Lena Demirović – predstavnica BZK „Preporod“ BiH. Moderator programa bio je Ersan Muhović, profesor.
Organizator događaja je: Kulturni centar.

U svom izlaganju prof. Šemsović je podsjetio da je zbirka poezije „Nestorov pehar“ proglašena za najbolju zbirku poezije, objavljenih u 2019. godini, od strane organizatora nagrade – Simurg medija u Sarajevu, magazina „Stav“ i BZK „Preporod“. O ovom rukopisu je, između ostalog, rekao:

„Ova Kujevićeva zbirka funkcionira kao svojevrsni kaleidoskop općeljudske prošlosti ili kao kosmičko izlomljeno ogledalo u kome se oslikava ljudska povijest. Stoga ćemo u ovoj zbirci dobiti snažne slojeve svjetskih politeističkih i monoteističkih vjerovanja, raznolikih kulturnih pojava koje se između sebe nadopunjuju. Sav taj vremenski raspon, pjesnički subjekt propituje mnoštvo kako bi se stabilno držao vlastitih religijskih načela.“

Opće slike u Kujovićevoj zbirci su, prema Šemsovićevim riječima, izražene složenim poetskim sintagmama, koje su sasvim jednostavno strukturirane u sintaksi stiha, a autor se u ovoj zbirci majstorski igra povezivanjem riječi ne samo na razini njihovog značenja, već i na morfološkom i zvukovnom nivou.

Prema riječima drugog promotera dr Nehrudina Rebihića, „Nestorov pehar“ je, donekle, nastavak prethodne Asmirove pjesničke zbirke „Vidikovac“.

„Ova nova zbirka pokazuje da je Kujović veliki erudita. Njegova poezija obiluje različitim motivima i simbolima iz alhemije, te islamske, budističke, antičke tradicije. Taj dijalog sa filozofsko-religijskim i mitskim svjetskim naslijeđem nije u funkciji da lirski subjekt ‘pobjegne’ iz stvarnosti, nego da ti motivi i simboli budu neki filteri stvarnosti. Oni su često i u funkciji ironiziranja stvarnosti.

Iako se oslanja na motive iz različitih tradicija, oni presudno ne određuju karakter njegove poezije“, rekao je Rebihić, te je, kao potvrdu da autor doslovno ne slijedi tradiciju, naveo stihove pjesme: „Od mog salona sve do Sokrata i Platona/ Ne posustaje igra gluhih telefona.“

Rebihić je dalje kazao da Kujović, zapravo, oslobađa jednu ideju, filozofski koncept ili kulturalni simbol jednog konteksta.

„Prenoseći simbole u drugi kontekst, on pokazuje kako oni funkcioniraju u nekoj drugoj stvarnosti. Stoga, njegova poezija i jeste malo hermetična, te kao takva zahtijeva ‘obrazovanog’ recipijenta, upotrebu leksikona, rječnika itd. U nekim pjesmama vidljiv je utjecaj Bašlara i to naročito u onim nostalgičnim sanjarijama o djetinjstvu. U nekoliko pjesama vraća se i temi rata (npr. Postratne afazije…).
A kada je riječ o formi, naročito je vidljiva dominacija soneta, veoma zahtjevne klasične pjesničke forme“, rekao je, između ostalog, dr Rebihić o Asmirovoj poeziji.

Prema njegovim riječima, Asmir Kujović spada među najznačajnije pjesnike savremene bošnjačke književnosti.

Lena Demirović je Asmirovu poeziju opisala riječima „elitna disciplina duha“, a to je pojasnila na sljedeći način: „Već sam naslov tjera čitaoca da se zapita ko je, odnosno šta je to Nestorov pehar.

Tzv. ‘Nestorov pehar’ iz Pitekusa je, zapravo, jedna glinena posuda za piće koju je tokom arheoloških iskopavanja, 1954. godine, pronašao Giorgio Buchner u jednom grobu na drevnom grčkom lokalitetu Pitekusa na ostrvu Ishiji u Napuljskom zalivu. Na tom peharu urezan je kasnije jedan natpis od tri stiha, a taj natpis je postao znamenit kao jedan od najranijih primjera pisane poezije na grčkom jeziku. Dakle, autorovo duhovno prosvjetljenje, ili njegova aura, nas čitaoce povezuje sa njegovom pozitivnom energijom i preko stihova i riječi uspostavljamo komunikaciju na jedan sasvim neuobičajen način, gdje se metafizički i svakodnevni svijet preklapaju i u kojem gubimo vlastito lirsko Ja.

Veličinu duhovnog prosvjetljenja kod Kujovića koja isijava iz njegovih stihova je tolika da u taj duh možemo uroniti i vlastiti a da ne ostanemo ‘oštećeni’; naprotiv, bivamo još bogatiji i oplemenjeniji u tom pravcu kada ponovo dotaknemo obrise realnosti.
U jednom trenutku, meni kao čitaocu, nametnula se dilema: da li sam ja postala plemenitija samim iščitavanjem Asmirovih stihova ili sam, možda, tek postala svjesna veličine ovog skromnog čovjeka kojeg znam na osnovu nekih drugih relacija.“

Lena je rekla i to da ova zbirka zahtijeva nekoliko čitanja, što govori o bogatstvu i slojevitosti ‘smislova’ koji izbijaju iz Asmirove itekako bogate leksike bosanskog jezika.

SVETA DOKOLICA (Asmir Kujović)

Od svih tih prolaznika u nijemom mimohodu
U kaleidoskopske varke raščinih se kao
Da jedan život mi je već otišao niz vodu,
A drugi istim koritom uzvodno tekao.

Nije to onaj Hanaan o kojem se snatrilo;
Nebeski kotač nas otkotrlja u nigdinu
Težeći da se smota u svoju osovinu.
Zalud sebe klesah u kip, ovladah ognjilom.

Mladi parovi što se nad čašama hihoću
Ne mogu oskvrnuti mi obrednu samoću.

Od bludnji, epopteja, iz skorašnjih dana
Nijedna dostojna da bude opjevana.

Tek, uz zvuke klavira, ponovo kao da sam
Zalutao u dvorcu gdje Ti prebivaš sam.

Tekst: Hasna Ziljkić
Foto: Ešref Džanefendić