Loading ...

Sinoć je u Kulturnom centru Novi Pazar dodijeljena nagrada „Amir Dautović“ prof. dr. Seadu Šemsoviću. Svečanosti su prisustvovali predstavnici Gradske uprave Novog Pazara, predsjednik Bošnjačkog nacionalnog vijeća, porodica Dautović, prošlogodišnja laureatkinja gđa Ličina, društveno-javni djelatnici, nastavnici, studenti i dr.

O Šemsovićem naučno-istraživačkom radu govorili su: dr. Sait Kačapor, Melida Rebronja i mr. Adisa Musić. Moderator i u ime organizatora Kulturnog centra govorila je Hasna Ziljkić.

„Uzevši u obzir zalaganja prof. Šemsovića na polju afirmacije bosanskog jezika, bošnjačke književnosti, tradicije i kulture kroz pisana i javna djelovanja, stručan i profesionalan odnos prema istraživanju i nauci, što je precizno definisano u njegovoj bibliografiji koju nam je komisija dostavila zajedno sa Odlukom o dodjeli nagrade, smatramo da je nagrada otišla u prave ruke. U to ime, sve čestitke ovogodišnjem laureatu“, riječi su direktora Kulturnog centra Huseina Memića.

Šemsoviću je nagradu svečano uručio predsjednik žirija za dodjelu nagrade Kulturnog centra “Amir Dautović” (2019) dr. Sait Kačapor.

U svom obraćanju, Šemsović je zahvalio Kulturnom centru na nagradi i čestitao na ideji da se na ovaj način promoviše bosanski jezik, bošnjačka kultura i tradicija.

U nastavku, izlaganje mr. Adise Musić sa skupa:

– Najraniji naučni radovi profesora Šemsovića ukazuju na njegovo buduće opredjeljenje bavljenja usmenom književnošću koja uzima primat u njegovom naučno-istraživačkom radu. Tako možemo čitati radove: „Transformacija nekih elemenata usmenog pjesništva u poeziji Skendera Kulenovića“, “Usmena književnost kao intertekst pisane književnosti”, “Intermedijalni odnos usmene i pisane književnosti” itd.
Nesumnjivu pažnju i preokupaciju u istraživanju nauke o usmenoj književnosti Bošnjaka profesoru Šemsoviću je uzela bogata riznica građe Avda Međedovića i njegov čuveni ep „Ženidba Smailagić Meha”, što potvrđuju mnogobrojni naslovi naučnih radova, među kojima su neki od njih: „Međedovićevo pre/oblikovanje epskog sižejnog obrasca”, „Od ‘Smailagić Mehe’ Ahmeda I. Šemića do ‘Ženidbe Smailagić Meha’ A. Međedovića”, „Glas pjesnika u epici Avda Međedovića” i nadasve njegova doktorska disertacija u kojoj se on bavi Avdom Međedovićem, našim najpoznatijim narodnim pjevačem, u knjizi: „Epski svijet Avda Međedovića”. U toj opširnoj naučnoj studiji Šemsović predstavlja bošnjačku epiku u historijskom i teorijskom presjeku, nudeći odgovore o historijatu bilježenja i zanimanja za bošnjačku epiku, počevši od 1530. godine, kada nam stižu prvi glasovi o bošnjačkoj usmenoj epskoj pjesmi od Slovenca Benedita Kuripečića, potom od putopisca Evlije Čelebije i sarajevskog hroničara Mula Mustafe Bašeskije. U tom odjeljku je, također, dat i hronološki popis bilježenja usmene epike Bošnjaka, počev od Erlangenskog rukopisa, nepoznatog autora, preko Vuka Karadžića, Vuka Vrćevića, Luke Marijanovića, Koste Hermana, Mehmed-bega Kapetanovića Ljubušaka, Milmana Perija, Alije Nametka i dr.

Zadatak ove književne i naučene studije „Epski svijet Avda Međedovića” je, prije svega, kontekstualiziranje Međedovićevog repertoara unutar bošnjačke narodne epike, prepoznavanje naslijeđenog i preoblikovanog unutar njegovog epskog svijeta, a s ciljem sagledavanja raznolikosti značenskih slojeva u razumijevanju Međedovićeve inovativnosti.
Naučna studija „Epski sviijet Avda Međedovića“ teži da kroz nekoliko postupnih razina sagleda poetiku epskog svijeta kao umjetničke kreacije pojedinca unutar kolektiva, čime će se kontekstualizirati Međedovićev epski svijet unutar korpusa sandžačke epike, epike Bošnjaka i u širem kontekstu južnoslavenske epike.

Tema istraživanja i naučnog interesovanja profesora Šemsovića jeste i neiscrpan izvor informacija, bošnjački ljetopisac, Mula Mustafa Šefki Bašeskija, hroničar svog vremena, Sarajeva s početka XVIII vijeka, kojim će se Šemsović baviti u nekoliko svojih naučnih radova, smatrajući to djelo važnim za prepoznavanje i razumijevanje ukupne nematerijalne kulture Bošnjaka, a posebno principa života u periodu stagnacije kulturne tradicije Bošnjaka, jer sam sistem folklora je ideja koja donosi složene tradicijske slike koje su nastajale stoljećima i u sebi apsorbirale brojne raznolike obrasce koji se međusobno stapaju. Neki od radova nose sljedeće naslove: „Bašeskijine folklorističke zabilješke – igra, svirka i pripovijedanje“, „Bašeskijine folklorističke zabilješke – narodna medicina“, „Bašeskijine folklorističke zabilješke – predskazanja i snovi“, „Bašeskijine folklorističke zabilješke – narodna vjerovanja i sujevjerja“.

Uvijek inspirativna i neiscrpna tema istraživanja i interesovanja mnogih naučnih radnika, pa tako i profesora Šemsovića, bile su sevdalinke, koji se kroz svoje mnogobrojne radove bavi, počev od formulisanja određenih pojava i pojedinačnih motiva, pa sve do toga kako sevdalinka pamti kulturni identitet Bošnjaka. Naslovi u časopisima o ovoj temi: „Ženska odjeća u sevdalinci“, „Mjesto kletve u sevdalinci“, „Sevdalinke o ašikovanju“, „Sevdalinka i ljubav prema domovini“, „Ženski glas u sevdalinci“, „Kako je sevdalinka pamtila kulturni identitet Bošnjaka“, „Mostar u sevdalinci i sevdalinka u Mostaru“, „Preplitanje bosanskog i orijentalnog u bošnjačkoj usmenoj lirici“.

Intelektualno polje djelovanja profesora Šemsovića je široko i sveobuhvatno. Jedan od segmenata njegovog rada i bavljenja afirmacijom bosanskog jezika je našlo direktno uporište i etar odakle se širi znanje. Šemsović je saradnik Zavoda za vrednovanje kvaliteta obrazovanja i vaspitanja i Zavoda za unapređenje kvaliteta obrazovanja i vaspitanja u Republici Srbiji, odakle potiču svi odgovorni poslovi u smislu rukovođenja i koordiniranja testiranja znanja naših đaka na završnim ispitima, da napomenem da je profesor jedan od autora Zbirke zadataka za bosanski jezik, koji se sa saradnicima svojih timova već godinama bori da svi ti poslovi iznesu na najadekvatniji način.

Šemsović je jedan od autora i realizatora prvog seminara za Bosanski jezik i bošnjačku književnost u Republici Srbiji akreditovanog od strane Ministarstva prosvjete i Zavoda za unapređenje obrazovanja i vaspitanja. Seminar je kao vid edukacije bio način da Šemsović sa svojim saradnicima pruži podršku prosvjetnim radnicima širom Sandžaka u poboljšanju kvaliteta nastave na bosanskom jeziku.

Kada se u cjelokupan sistem obrazovanja u Sandžaku uvodio predmet Bosanski jezik sa elementima nacionalne kulture, kada nije bilo ni pomena da će postojati današnji udžbenici, jedino iz čega smo mogli dobijati znanje bile su skripte profesora Semsovića.
Njegova misija se na završava tamo gdje stavi tačku na završen naučni rad. Naprotiv, on svoja naučna promišljanja i istraživanja rado dijeli sa svojim studentima i svojim bližnjim saradnicima. Rad na Katedri filoloških nauka na Državnom univerzitetu u Novom Pazaru i Odsjeku za književnosti naroda BiH Filozofskog fakulteta u Sarajevu je potvrda takvog nesebičnog i nadasve stručnog djelovanja profesora Šemsovića, čiji sam i sama svjedok kao student DUNP. To su bili sati ‘saznavanja’ o sopstvenom identitetu, o kulturi i tradiciji koju živimo, a sa kojom se nismo do tada, nažalost, upoznali na adekvatan način.
To su bili sati upoznavanja i prepoznavanja sopstvenog etničkog identiteta, sati koji su doveli do sazrijevanja i formulisanja jasne slike sopstva i identitarnosti. Kroz mentorski rad naučnih djela, seminarskih i master radova, profesor Šemsović pokazuje nesebičnu podršku i potporu svojim studentima.

Tople riječi preporuke bile su, a vjerujem da su i dalje, vjetar u leđa studentima koji su jedva čekali da prisustvuju predavanjima jednog od najomiljenijih profesora na univerzitetu.
Gostovanja na raznim tribinama, naučnim skupovima i okruglim stolovima bili su mjesto i način više da promoviranjem afirmira svakog mladog pisca, svakog ko ja za bosanski jezik i bošnjačku kulturu i književnost učinio i najmanji pomak.