Predstava pod nazivom “Deportacija” u režiji Gradimira Gojera po tekstu Željka Vušurovića
Rediteljski zapis ( obavezno pročitati )
KOPRODUKCIJOM NA PREŠUĆIVANJE
Željko Vušurević, diplomom dramaturg, strašću novinar,bsamo toj profesiji, tako prikladnom,bnapisao je kvalitetan dramski tekst Deportacija. To je prvo istnsko dramatsko i suštnski dramatično suočenje jednoga literarnoga stvaraoca sa zločinom koji je crnogorska tadašnja, a dobrim dijelom i sadašnja politčka vlastela učinila nad nevinim Bošnjacima, koji su imali samo jednu grešku, što su bili druge vjere i nacije nego li upravo ta bahata i neodgovorna skupina političkih landohana neograničenih mandata do vječnosti ili njihovoga zemnoga nestanka!?!Bošnjaci koji su spas od staro i novočetničkih kama potražili na teritoriji Crne Gore hapšeni su diljem ove povjesnojunačke države i uzvišenoga etosa i pathosa, a potom bivali surovo, da surovije biti ne može, izručivani pravo u ruke krvoloka nadahnjivanih Karadjičevim umobolnim idejama, ali logisticiranih i poezijom Matije Bečkovića i sljedbenika mu, kod kojih je odsječi Muslimanu glavu, kao kruha se najest, pardon kruhom se omrsit…Te deportacije kao svojevrstan prolog zločinima nad nevinim nesrbima nikoga do Vušurovičeve drame Deportacija nisu pretjetrano inspirirali da napišu u bilo kojem književnom žanru refeksiju na tragedije in continuo! Zato je već samo opredjeljenje ovoga mladog česitog samosvjesnoga i najboljim tradicijama crnogorskoga čojstva i etosa pripadajućega književno angažiranog antfašističkoga gesta, jedan za naša tradicijom impregnirana, ali time i limitirana i sputana društva, sa razvijenim tek jednim osjetilom, onim za mitologoiziranje svake, bukvalno svake pogani od čovjeka, ustvari antejski akt. Ali cijela storija bila bi prenapuhani antifašizam zaobjenut manje ili više talentiranm literarnošću,da zapravo Željko Vušurović nije zasjekao u srčiku ove materije a u stvari goleme bruke za tadšnje i sadašnje crnogoprsko vrhovno vodjstvo…Vlastela se crnogorska, permanentno starala da Deportacija ne bude teatarski uprizorena i time pozornički zorno ne razotkrije sve grijehe iz prošlosti sadašnjih vladara Crne gore …Medjutm mladi i hrabri direktor iz Novog Pazara Husein Beli Memić i direktor Boanskog narodnog pozorišta iz Zenice Hazim Begagić pokazali su afnitet za ovu kvalitetnu dramu, Vušurovićevu. Sama činjenica da će se koprodukcijskim projektom/Zenica-Novi Pazar, dakle poveznicom umjetničkog karaktera dviju kulturnih institucija iz dvije balkanske države odgovori na krajnje besmislenu namjeru aktualne crnogorske vlasti da sakrije istinu o deportaciji i smrtnim presudama Bošnjacima postoje ozbiljne šanse da se umjetničkim sredstvima razobliči tragična pragma suludog političkog establišmenta crnogorskoga. Vušurović je napisao obiteljsku dramu, gotovo antičke dimenzioniranosti sa tragičkom krivicom kao trajnom opomenom. Ne znam kome može odgovarati skrivanje tragičkih istina, ali bude li koprodukcijska predstava uspješnicom bit će to ne samo trijumf stvaralaštvanad ljudskom destrukcijom već i opomena svim političkim satrapima da laž i lažiranje na duži rok samo produbljuje tragediju naših zemljopisnih i političkih paralela!
Glumci iz Beograda, Novog pazara, Sarajeva i Zenice igrajući u Vušurovićevoj drami daju šansu da naši futuri budu daleko svjetliji od prošlosti koja je u povjest upisana kao rijetko krvava i krajnje nehumana.
2 Comments
Bravo!!!
Umjetnost ne priznaje “zakon cutanja” a drama Zeljka Dusanovog Vusurovica najbolje to opisuje. Ne prihvatamo cutanje o zlocinima sa bilo koje strane a najmanje priznajemo cutanje o zlocinima koje smo mi uradili, mi Crnogorci.